Profesor je nadugo i naširoko blebetao o križarskim ratovima. Camilla je vukla noge po podu ispod klupe i bubnjala noktima po stolu. Nije se niti trudila održavati bilješke. Leon je na drugoj strani učionice nešto žvrljao po papiru. U početku je Camilla mislila da piše bilješke, ali onda je shvatila da zapravo crta nekakve stripove. Bio je prilično nadaren na tom području, no to je omalovažavao, govoreći da nijedan umjetnik ne zarađuje. Camillla je gledala i divila se kako iz njegove olovke jednostavno se sipaju različiti likovi, čudovišta, serijski ubojice...
Ugnjezdila je glavu između ruku i bubnula po stolu. Profesor se nije zamarao tim što ga nitko nije slušao.
Takav mu je bio svaki dan, nitko ga nije slušao niti na poslu niti kod kuće....prolazio ej kroz tešku rastavu i večeri je provodio u lokalnom pubu, u kojem bi se zadržao do zatvaranja. Nitko od učenika to nije znao.
Nije niti bio njihov problem. Tako da je jednostavno nastavio pričati o Križarskim ratovima svojim hrapavim monotonim glasom, koji je nekada njegova žena obožavala.
Justin Lakesfille, dečko koji je sjedio iza Camillle, taknuo ju je prstima po leđima i pružio joj presavijen papirić. Izgledalo je kao neka reklama.
Kad je Camilla došla u tu školu, svi su se pokušavali sprijateljiti s njom, pogotovo Justin. Inače nije imala ništa protiv njega. Imao je okruglo, veselo lice, i Svijetlu kosu. Dobro se šalio, cure su ga voljele. Camilla je mislila da je simpatičan.
Otvorila je papirić.
Velikim crvenim slovima pisalo je:
Posjetite nastup stravične družine i uvjerite se u nemoguće!
LeBourneov pokretni cirkus!
ispod natpisa nije stajalo više ništa, osim zbilja krajnje stravične slike izobličenog čovjeka, zmije i feniksa.
Camilla je oduvijek voljela cirkuse. Njezina sjećanja sezala su do trenutkla kad ju je majka odvela u cirkus da vidi slonove.
Još se sjećala toga kao jedne od rijetkih uspomena na majku.
Pogledala je Leona.
"Ćeš ići?"rekla je s osmijehom.
"Možda" mrzovoljno je odvratio, ali znala je da ga je makar crtež na letku zanimao dovoljno da ode vidjeti.
****
slijedeći dan
Camilline štikle su topotale hodnikom. Škola je bila tiha, jer je trajao sat i mirisala je po sredstvu za čišćenje. Naslonila se na drvene ormariće pored učionice i skliznula na vlažan pod.
Iz smjera otkud je došla dolazio je crvenokosi dečko.
"Znala sam da će te pustit...tebe uvijek puste" rekla je.
"Eto vidiš, uči od majstora" namignuo joj je Leon. Sjeo je pokraj nje i pružio joj cigaretu.
"Joj.....kako je dosadno na satu....ne da mi se nazaaaaaaaad" zacvilila je.
"M daj ajde, ja tamo napol spavam. " okrenuo je očima.
"Da vidjela sam. ala zbilja neznam zašto mi se učinilo da te se silne gumice i aviončeki lete iz tvog smjera" proračunato ga je pogledala i zaradila poljubac. Nagnuo se i pomilovao ju po obrazu, kad se začuo zbilja glasan vrisak.
"o, ups" šapnuo je Leon.
Sa početka hodnika jurila je srednjovječna žena oštrih crta lica i kose
zategnute u pundžu. Lice joj je bilo zbrčkano u gnjevnu grimasu.
U svojim crnim nalakiranim niskim cipelama i onoj opravi onako niska i mršava, ulijevala je strah u kosti.
"Gospođice Everhardt! Što to mislite da radite?" zakriještala je i povukla Camillu za ruku, ne baš nježno.
Leon je ustao.
"Oprostite gospođo, ja sam kriv...." rekao je s ironičnim podsmijehom, naglašavajući ovo "gospođo".
I tada mu je Maria Black opalila šamarčinu, drugom rukom svejednako stiščući Camillinu.
Leonove oči su čudno zakrijesile, i stisnuo je šaku, kao da bi joj najradije vratio.
"Zabranjeno je hodati po hodnicima za vrijeme nastave, zabranjeno je pušenje u školi i zabranjen je bilo kakav kontakt između studenata i studentica osim razgovora. "siknula je kao da bi i to njaradije zabranila.
"Budite sigurni da ću vas prijaviti predstojnikuu vašeg doma. " obratila se Leonu " A vi, gospođice Everhardt imate zabranu izlaska za vikend i dva kaznena sata."
Camilla je zaprepašteno zinula.
"Sad ću vas otpratiti do vaše spavaonice gdje ćete ostati do večere, pisat zadaću "rekla je mirno "Gospodine vi ćete nazad na sat. "
okrenula s ena niskoj peti i počela vući Camillu do nejzine sobe.
Camilla je bjesnjela. Predstojnik muškog dijela škole bio je stari profesor biologije koji je svojim učenicima dopuštao sve. Obožavao je povremeno zadrijemati na satu i nije pamtio imena svojim učenika. Leon će se sto posto izvući
"Uvijek ja najebem " mislila je "I to sad kad mi se ide na onu glupu predstavu. "
Maria je zalupila vratima Camillline sobe, koju je dijelila s još dvjema djevojkama,a Camilla je zarila lice u jastuk.
Uskoro je zaspala. U sobu je ušla Mathilda jedna od Camillinih cimerica.
Kao po običaju, bila je odjevena u crno i imala je tonu cre šminke.
Tiho se prišuljala svom krevetu, da ju nebi probudila.
Treća cimerica koja se zvala Julia, prema ljudima kojima se željela svidjeti ponašala se veselo i djetinjasto, a prema ostalima, kao svojim cimericama, s ledenom zlobom.
Mathilda je sjela na krevet i odmjerila pogledom Camillinu ruku koja je padala s kreveta. Blago joj se najsmiješila.
Ona nije bila tiha zbog umišljenosti, za razliku od Julie, nego jednostavno nije imala previše o čemu pričati s drugima.
Tada je Mathilda uzela papir i počela pisati pismo.
ponovno počinjem s objavljivanjem, napisala sam još punopuno nastavaka:)krečem ispočetka, tak da se malo podsjetitee:D
